Nepriopćivost numinoznog u teorii Rudolfa Ottoa

Abstract

Sveto, koje se u religijskoj teoriji Rudolfa Ottoa naziva “numinozno”, predstavlja nepriopćivu silu koja proniče fragmente svijeta, raskriva se kroz različite pojave i ima izvanredan utjecaj na vjernika. Numinozno je analizirano kroz njegove specifične elemenata u teoriji Ottoa, kao nešto što je suprotno uobičenoj, profanoj realnosti: mysterium tremendum i mysterium fascinans.

U ovom tekstu ideja numinoznog je promišljena kao nešto što se ne može definirati, kao „višak“ značenja, a ipak predstavlja važnu činjenicu u životu vjernika. Spomenuti su i problemi koji se tiču nedostatka jezičkih ekspresija emocionalnog iskustva svetog u širem apofatičkom kontekstu, te se razmatra i njihova partikularna povezanost sa nemogućnočću da se ograniči i objasni priroda numinoznog osim preko emocionalnog doživljaja homo religiosusa.