Faculty of Medicine

Permanent URI for this communityhttps://repository.ukim.mk/handle/20.500.12188/14

Browse

Search Results

Now showing 1 - 1 of 1
  • Some of the metrics are blocked by your 
    Item type:Publication,
    Hipoventilacioni sindrom gojaznih (HSG) -Simptomi,dijagnoza i ljecenje
    (2024-06-06)
    ;
    Suzana Arbutina
    ;
    Lence Zdraveska
    ;
    Eleonora Milosheska
    Uvod. Hipoventilacioni sindrom gojaznih (HSG) predstavlja kombinaciju gojaznosti (BMI> 30), poremećaja disanja tokom spavanja i povišenih vrednosti parcijalnog pritiska ugljen dioksida (PCO2) u arterijskoj krvi tokom dana. Poznat je i pod nazivom Pikvikov sindrom (Sy Pickwick). HSG predstavlja kombinacija faktora: gojaznost, hipoventilacija, naruseno spavanje, apneja u toku spavanja, opstruktivna sleep apnea (OSA). Postoji globalna epidemija hipoventilacionog sindroma gojaznih koja obuhvata sve uzraste, uključujući decu, adolescente i odrasle; stoga se rasprostranjenost takođe povećava u ovim starosnim grupama. Trenutno 35 % stanovništva Sjedinjenih Ametickih Država pati od morbidne gojaznosti (BMI> 40 kg/m2). HSG je zastupljen sa oko 0.4% u opštoj populaciji i ukoliko se ne leči, udružen je sa visokim mortalitetom. Simptomi sindroma hipoventilacije se obično javljaju zbog hipoksemija. Ovi simptomi mogu da uključuju: nedostatak daha (dispeju), umor, nedostatak energije, dnevnu tromost, glavobolje, vrtoglavica, depresije. Tokom spavanja kod pacijenta se primecuje glasno hrkanje, gušenje ili dahtanje, pauze u disanju. Dijagnostika podrazumeva, pored anamneze i fizikalnog pregleda, određivanje BMI, merenje obima vrata. Potrebno je napraviti EKG, labaratorijske analize, pulsnu oksimetriju, spirometrijsko ispitivanje plućne funkcije, radiografiju grudnog koša, merenje gasnih analiza arterijske krvi i polisomnografsko ispitivanje. Spirometrijski nalaz može biti uredan ili se može naći restriktivan poremećaj. Ključnu ulogu u lečenju ima promena navika u ishrani, higieno-dijetetski rezim, povecana fizicka aktivnost, redukcija telesne i prekid pušenja. Primena neinvazivne CPAP-a ili BiPaP-a, mogla bi da bude od pomoci kod ovih pacijenata. Kod određenih pacijenata koji ispunjavaju kriterijume može se uraditi barijatrijska operacija. Paralelno sa primenom NIV-a potrebno je lečiti komorbiditete kao što su HTA, hiperlipidemija, dijabetes, hipofunkcija štitne žlezde, drugih endokrinioloskih i metabolnih poremecaja. Komplikacije bolesti su mogobrojne a u prvom redu podrazumevaju pojave DM2, HTA, srčane slabosti, hronično plućno srce, hronična respiratorna insuficijencija, sekundarna eritrocitoza i plućne tromboembolijske bolesti. Zaključak. Hipoventilacioni sindrom gojaznih je udružen sa visokim mortalitetom I prisustvom komorbiditeta kao HTA, DM2,srcane slabosti, hroničnog plućnog srca i hronične respiratorne insuficijencije. Vazna je dijagnostikovati bolest i leciti je na vreme. Pacijente kod koji postoji sumnja na HSG potreban je multidisciplinarni pristup. Ključne reči: Hipoventilacioni sindrom gojaznih, opstruktivna, sleep apnea, NIV, CPAP