Korelacija epilepsije i strabizma kod dece sa cerebralnom paralizom

Abstract

Cilj: Analizirati povezanost epilepsije kao pridruženog stanja kod djece sa cerebralnom paralizom s pojavom strabizma kod istih, kako bi se izveo zaključak za kliničku vaznost trijasa: cerebralna paraliza, epilepsija i strabizam. Ispitanici i metode: U prospektivnu randomiziranu kliničku studiju bile su uključene 2 skupine djece: ispitivana skupina (49 djece s postavljenom dijagnozom cerebralne paralize) i kontrolna skupina (49 djece izabrano po slučajnom odabiru sa opće pedijatrijske službe). Djeca su bila kronološke dobi od 5 mjeseci do 18 godina. Sprovedena su oftalmološka ispitivanja koja predstavljaju sintezu standardnog pristupa u pedijatrijskoj oftalmologiji te nekoliko standardnih ispitivanja okularnog motaliteta i binokularne funkcije. Klasifikacija kliničkih formi strabizma napravljena je prema klasifikaciji Royal College of Ophtalmologists, 2000. Epilepsija je definirana pojavnošću dva ili više provocirana napada. Rezultati: Prosječna dob djece u ispitivanoj skupini iznosila je 4.50  3.57, a u kontrolnoj skupini 4.35  2.88 . Rizični su faktori pokazali statističku značajnost u ipitivanoj u odnosu na kontrolnu skupinu. Prisustvo strabizma u ispitivanoj skupini bilo je statistički značajno. Prisustvo epilepsije kao pridruženog stanja također je bilo statistički značajno u ispitivanoj skupini. Evaluacija istovremene pojave strabizma i epilepsije u ispitivanoj i kontrolnoj skupini nije pokazala statističku značajnost. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja, iako na relativno malom broju ispitivane skupine djece sa cerebralnom paralizom, su pokazali da ne postojii etiopatogenetska povezanost između epilepsije i strabizma kod djece s cerebralnom paralizom.