OBAVEZNI POKUŠAJ MEDIJACIJE U PARNIČNOM POSTUPKU SJEVERNE MAKEDONIJE

Abstract

Promocija i poticanje medijacije u Republici Sjevernoj Makedoniji ide sporo i sa skromnim rezultatima. Od donošenja prvog Zakona o medijaciji 2006 godine do danas, neprestano se ulažu napori da se mirenje oživi na domaćoj pravnoj sceni. Na normativnom planu, model medijacije pretrpio je višestruke promjene i transformacije. Izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2015 godine kao perspektivno rješenje uveden je obavezni pokušaj medijacije u trgovačkim sporovima do 1.000.000 denara. Razlozi ovog zakonodavnog poduhvata u javnosti bili su oskudno obrazloženi. Nepostojanje specifičnih pokazatelja za potrebu uvođenja obaveznog pokušaja medijacije u ovoj vrsti sporova mobiliziralo je otpor mnogih trgovinskih subjekata, ali i članova pravne struke. Mali broj komparativnih primjera i iskustava iz zemalja Europske unije, posebno turbulencije u održavanju ovog modela u nekima od njih, kao i početni organizacijski problemi njegove primjene u našoj zemlji, potaknuli su sumnje u perspektivu ovog rješenja. Čini se da je nekoliko godina nakon uvođenja obveznog pokušaja medijacije u trgovačkim sporovima do određene vrijednosti sasvim solidno vrijeme za procjenu dosadašnjeg uspjeha ovog rješenja, ali i za prognozu dali takvo rješenje ima dugoročnih izgleda oživjeti medijaciju u našoj zemlji i stvoriti kulturu korištenja medijacije čak i kada ona nije nametnuta, tj. na čisto dobrovoljnoj osnovi.